Island
Uvod – zašto baš Island?
Island kao lokacija mi nije bila na radaru država koje želim posjetiti. Bio sam svjestan ljepote otoka i neobičnog pejzaža, ali nisam razmišljao kako bih putovao tamo.
To se promijenilo nakon što sam upoznao svoju suprugu koja je bila na Islandu i često ga spominjala kao posebnu lokaciju koju treba posjetiti. Slušajući njezine priče te gledajući videe i slike na internetu, u meni se probudila želja da i ja posjetim tu državu i sam se uvjerim u njezinu posebnost.
Godine su prolazile, neka druga putovanja su uskakala umjesto Islanda. I onda je nakon stresne 2025. godine došla 2026. godina u kojoj sam rekao onu poznatu: „jednom se živi“ i odlučio zajedno sa suprugom otići na putovanje na Island.
Organizacija putovanja i dolazak na Island
Ovoga puta smo se odlučili za putovanje s agencijom koja je nudila charter let, pa u toj kombinaciji nismo morali presjedati. Bili smo ograničeni danima godišnjeg odmora, pa smo se odlučili za ovakav put kako bismo u miru vidjeli dio onoga što Island nudi.
Let iz Zagreba do Islanda (Keflavík) trajao je točno četiri sata. Poletjeli smo uz jake turbulencije, no ostatak leta bio je miran, sve do slijetanja, prilikom kojeg je pilot odlučio „zabiti“ avion u pistu da svi čuju kako smo stigli! 😅
Nakon iskrcaja i preuzimanja prtljage krenuli smo autobusom prema jugu Islanda, prema smještaju u blizini gradića Vík.
Prvi dojmovi i dolazak u Vík
Cesta prolazi kroz nevjerojatne islandske krajolike — s jedne strane vulkanske planine i polja lave koja izgledaju kao da si na drugom planetu, a s druge strane je obala Atlantskog oceana i pogledi zbog kojih svakih pet minuta želiš stati i slikati.
Putem se vide ledenjaci, vulkani i ona sirova priroda po kojoj je Island poznat. Prolazili smo i pokraj Eyjafjallajökulla, vulkana koji je 2010. paralizirao pola Europe svojim pepelom. Danas izgleda potpuno mirno, ali nekako ti nije svejedno kad znaš što se dogodilo prije nekoliko godina.
Nakon tri sata vožnje stižemo u Vík, najjužnije naselje na Islandu. Unatoč tome što ima populaciju od samo nekoliko stotina stanovnika, Vík je vrlo popularno odredište zbog svoje prirodne ljepote i strateške lokacije. To je posljednja naseljena točka prije ulaska u nepregledne nenaseljene prostore.
Ostavljamo stvari u hotelu i odlazimo na večeru, nakon koje smo prošetali i vratili se u sobu na odmor i spremanje za dan koji je pred nama.
Dugi dani na Islandu
Znao sam da će tijekom našeg boravka na Islandu dani biti duži nego u Hrvatskoj, ali svejedno me iznenadilo koliko dugo sunce miruje na obzoru i koliko vremena treba proći da bi se uopće primijetilo da se dan bliži kraju.
Sunce je zalazilo vrlo kasno — pogledali bismo kroz prozor u 22 sata, a vani je još uvijek bilo svjetla.
Dugi dani svakako su plus jer omogućuju istraživanje otoka bez osjećaja žurbe i straha da će pasti noć.
Fotografski pristup putovanju
Ovo putovanje nije zamišljeno kao isključivo fotografsko putovanje. Ideja je bila doživjeti otok, kulturu i cijelu atmosferu vlastitim očima, ne nužno preko okulara fotoaparata.
Iz tog razloga sam ponio Ricoh GR IIIx za kadrove na aerodromu, gdje nije baš zgodno mahati velikim aparatom i fotografirati spontane trenutke. Kao glavni aparat na put je išao A7RV u kombinaciji sa Sigmom 28–105 f/2.8 ART koju sam posudio od Sigma Adria i ovim putem se zahvaljujem na posuđenom objektivu.
Istok Islanda – vožnja kroz promjenjive krajolike
Nakon doručka krećemo prema istoku Islanda i području koje mnogi smatraju jednim od najljepših dijelova cijelog otoka. Pred nama je bila vožnja od oko tri sata kroz krajolike koji se konstantno mijenjaju.
Od crnih vulkanskih polja i sivo-zelene mahovine, do planina, rijeka i ledenjaka koji se pojavljuju u daljini.
Doslovno svakih nekoliko kilometara vidiš nešto zbog čega poželiš stati uz cestu i fotografirati.
Tu dolazim do problema. Iako sam rekao kako ovo nije primarno fotografsko putovanje, moj fotografski mozak nije imao mira. Krajolik je potpuno po mojem guštu za fotkanje, ali problem putovanja s agencijom je što ne možeš stati kad god poželiš.
Krajolik je bio baš takav da sam imao potrebu "zaustavljati se" svakih nekoliko minuta jer sam svugdje oko sebe vidio kadar za fotografiju.
Ono što sam također primijetio na otoku jest jako velik broj električnih vozila, najviše Tesli, ali i puno starih američkih terenaca koji su potpuna suprotnost tome. Većina ih je prerađena s ogromnim gumama kako bi lakše prolazili ovim krajoliom.
Jökulsárlón – laguna ledenjaka
Prva veća stanica bio je Jökulsárlón, najpoznatija islandska laguna ledenjaka. Mjesto izgleda nestvarno i rekao bih da je to možda lokacija koja me najviše oduševila na cijelom putovanju.
S jedne strane ljudi se spremaju za ukrcaj u ogromna terenska vozila kako bi krenuli na ledenu ekspediciju u neku islandsku zabit, a s druge strane ledenjaci i njihova bjelina koja je uz jako sunce bila gotovo zasljepljujuća.
Na toj lokaciji ukrcali smo se u amfibijsko vozilo i uz domaću vodičicu i vozača krenuli s kopna u lagunu kako bismo se približili ogromnim santama leda i samom rubu ledenjaka.
Tek kada se nađeš toliko blizu shvatiš koliko je zapravo golemo. Led izgleda kao skulptura, ali istovremeno znaš da se cijeli taj krajolik konstantno mijenja i pomiče.
Što se samih vozila tiče, radi se o primjercima koje je američka vojska koristila tijekom Vijetnamskog rata, a nakon rata završila su u civilnoj upotreb, pa danas voze turiste po ovoj laguni.
Dijamantna plaža i povratak u Vik
Nakon vožnje po laguni otišli smo do Dijamantne plaže koja se nalazi odmah preko ceste, pješice svega nekoliko minuta od lagune.
Radi se o crnoj vulkanskoj plaži na kojoj završavaju komadi leda koje more izbacuje iz ledenjačke lagune.
Tijekom našeg boravka na plaži nije bilo leda, no inače zna biti prepuna ledenih komada koji u kombinaciji s crnim pijeskom izgledaju kao rasuti dijamanti po obali.
Povratkom u Vík odvajamo se od grupe i odlazimo do poznate crkvice Víkurkirkja, koja se nalazi na brdašcu iznad grada.
Kada smo planirali put na Island, taj pogled s brdašca prema crkvici, a u pozadini stijene i plaža s crnim pijeskom - Víkufjara, bio je nešto što smo željeli vidjeti.
To je zapravo bila jedina fotografija po koju sam stvarno došao i drago mi je da sam je imao priliku fotografirati.
Nakon fotografiranja i obavljanja šopinga u Víku odlazimo do hotela na večeru i zasluženi odmor jer je pred nama novi dan i jedna od najpoznatijih plaža na Islandu.
Reynisfjara – crna plaža
Treći dan započinjemo doručkom i odjavom iz hotela u Viku. Prva stanica tog dana bila je Reynisfjara, vjerojatno najpoznatija crna plaža na Islandu i jedno od onih mjesta koje izgleda još nestvarnije uživo nego na fotografijama.
Crni vulkanski pijesak, ogromni stupovi od tamnog vulkanskog kamena i valovi Atlantika stvaraju prizor koji djeluje pomalo nestvarno i surovo u isto vrijeme. U daljini se vide stijene Reynisdrangar koje prema islandskoj legendi predstavljaju okamenjene trolove.
Bez obzira vjerujete li u legende ili ne, cijelo mjesto ima posebnu atmosferu. Plaža je poznata po velikim valovima (sneaker waves) koji su znali povući neoprezne posjetitelje u more.
Na nekoliko mjesta stoje upozorenja da se ne prilazi preblizu moru i nakon što vidiš snagom kojom valovi udaraju obalu postane ti jasno zašto.
Skógafoss i Seljalandsfoss
Nakon Reynisfjare nastavljamo prema Skógafossu, jednom od najpoznatijih slapova na Islandu. Visine 60 m, teško je riječima opisati koliko taj slap izgleda moćno kada stojiš ispred njega.
Ovo je definitivno lokacija koja je ostavila najjači dojam na mene na ovom putovanju.
Proveli smo sat vremena na tamo, upijali atmosferu, divili se pogledu i, naravno, fotografirali.
Nakon obilaska nastavljamo vožnju prema Reykjavíku i na još jednu atraktivnu lokaciju — slap Seljalandsfoss. Najpoznatiji je kao slap iza kojeg se može hodati. Zvuči fora, ali voda i vjetar su kombinacija kojoj se baš ne radujem. 😐
Pogotovo kad se krećeš tik uz slap da bi došao iza njega. Za slap smo se pripremili još u Zagrebu i kupili kabanice bez kojih nema smisla ići iza slapa, iako bih ja rekao da uopće nema smisla ići iza 😅
No ajde, tu smo, imamo kabanice, idemo i to riješiti.
Mogu reći da kad se dođe iza slapa, stvarno je poseban osjećaj i predivan pogled pa bih rekao, sa odmakom, da je vrijedilo.
Kao zahvalu što sam se dao nagovoriti, kad smo krenuli polukružno prema izlazu, puhnuo je takav vjetar da sam imao osjećaj kako se cijeli slap izlio na mene. Cipele otporne na vodu nisu uspjele ostati suhe, čarape također.
Nakon izlaza na suho, namočen i iznerviran, uspješno izgovaram nekoliko sočnih i maštovitih psovki 😅
Nakon presvlačenja u WC-u 😅 nastavljamo put prema Reykjavíku.
Reykjavík
Dolaskom u Reykjavík posjetili smo najpoznatiju gradsku građevinu, crkvu Hallgrímskirkja.
Radi se o velikoj luteranskoj crkvi s vrlo prepoznatljivim modernim tornjem i stupovima koji imitiraju prirodne vulkanske kamene formacije karakteristične za Island.
Nalazi se na brežuljku iznad centra grada pa se vidi gotovo iz svakog dijela grada.
Nakon posjeta crkvi logično je bilo da odemo na drugu najpoznatiju turističku znamenitost u gradu — islandski hot dog. 😁
Popularni hot dog slovi kao najbolji na svijetu i uzima se sa svim dodacima.
Bio je manji, lako bih mogao pojesti dva, ali ukusan je — ne bih rekao ništa posebno u odnosu na hot dog doma, ali vrijedilo je probati ga.
Kad govorim o hrani, naglasio bih kako Islanđani ne pretjeruju sa začinima — jela su blago, ali ugodno začinjena. Bilo da je riječ o hrani u hotelu, restoranima, fast foodu ili slatkišima, svima je zajedničko da okusi nisu prenaglašeni. Ništa ne „vrišti” od začina, nego je sve uravnoteženo i precizno pogođeno.
Nakon klope otišli smo u šetnju gradom koji nije velik i ostavlja dojam opuštenosti. Iznenadilo me koliko zapravo djeluje prazno, s obzirom na to da je glavni grad.
Dojam pojačava činjenica da trgovine rade samo jednu smjenu i to vrlo često ne prije 9 ili 10 sati ujutro. Jedan od razloga za to je i manjak radne snage s kojim se Island bori.
Arhitektura mi se svidjela i jako je fotogenična, kako na cijelom otoku tako i u Reykjavíku. Ulice su šarene, kuće obojane u žarke boje, a velika je i ponuda restorana i pubova.
Unatoč tome, iako je zanimljiv, nisam imao posebnu inspiraciju za fotografiranje. Možda zato što smo u nekoliko dana vidjeli nestvarne lokacije, pa me sam grad nije uspio toliko impresionirati. Dio razloga sigurno su bili umor i potreba za odmorom nakon intenzivnog putovanja.
Prošetali smo uz Harpu, modernu koncertnu dvoranu čija staklena fasada posebno dolazi do izražaja kada je obasja sunce. Tada se svjetlost lomi na staklu i stvaraju se prekrasne boje po cijeloj zgradi.
Nedaleko od dvorane, uz samu obalu s pogledom na more i okolne planine, nalazi se skulptura Sun Voyager. To je stilizirani prikaz vikinškog broda koji simbolizira putovanje, slobodu, snove i otkrivanje novih horizonata. Posebno je atraktivna u vrijeme zalaska sunca.
Dan smo završili odlaskom u irski pub, gdje smo se uz domaće pivo i live svirku opustili nakon još jednog ispunjenog dana.
Golden Circle
Četvrti dan bio je rezerviran za najpoznatiji islandski izlet — Golden Circle. To je ruta koju praktički svi preporučuju kada dolaze na Island i nakon što smo je prošli potpuno mi je jasno zašto.
Prva stanica bio je Thingvellir, nacionalni park koji nije poseban samo zbog prirode nego i zbog povijesti. Upravo tamo se susreću euroazijska i sjevernoamerička tektonska ploča, pa doslovno možeš hodati između dva kontinenta.
Osim toga, tamo je osnovan islandski parlament još davne 930. godine, a u blizini se nalazi Kuća Thingvellira izgrađena 1907. godine za potrebe kralja Danske. Danas je rezidencija premijerke Islanda.
Nakon šetnje, fotografiranja i obavezne kave dolazimo do geotermalnog područja i gejzira Strokkur. U šali sam rekao kako ne vidim ništa posebno — pa imamo fontane i u Hrvatskoj — ali naravno da to nema veze s fontanama.
Gejzir nas je iznenadio i izbacio vodu doslovno iste minute kad smo došli na lokaciju. Bilo je dosta turista koji su mobitelima uperenima u gejzir čekali da se ponovno aktivira. Mi smo se smjestili i čekali da doživimo trenutak bez iznenađenja.
Gejzir izbacuje vodu svakih cca 3-8 minuta.
Ako se pažljivo gleda u vodu, po mjehurićima se može prepoznati trenutak erupcije. Proveli smo tamo 20-ak minuta i dočekali nekoliko erupcija vode, uhvatili nešto fotki i lagano krenuli prema restoranu.
Došao je red i na ručak pa smo odabrali juhu od janjetine koja je bila fantastična. Velika porcija, uz kruh bila je sasvim dovoljna da čovjeka zasiti.
Cijene se ne sjećam, ali bila je visoka, kao i sve na Islandu 😅
Sljedeća stanica bio je Gullfoss, jedan od najpoznatijih slapova na Islandu. Krenuli smo prema slapu s obližnjeg parkinga — ne vidiš ga pa ga ni ne čuješ, ali osjetiš lagane kapljice na licu kako mu se približavaš. Svakim korakom sve smo bliže, zvuk se pojačava, a kapljice postaju kao kiša. Dolazimo do njega i prizor je fantastičan. Tolika količina vode u kombinaciji s vjetrom brzo nas je smočila. Nakon desetak minuta lica su nam bila smrznuta, fotoaparati natopljeni. Ali kao i sve ostalo na Islandu — vrijedilo je jer takvi prizori se ne viđaju svaki dan.
Za kraj dana odlazimo do vulkanskog kratera Kerið. Crvene stijene i plavo-zeleno jezero u sredini izgledaju nestvarno.
Posebno nakon sivih i tamnih pejzaža na koje se navikneš tijekom putovanja po Islandu. Možda nije bila najveća atrakcija tog dana, ali upravo zbog boja ostane ti posebno u sjećanju.
Povratak kući
Peti dan prošao je nekako u spremanju za povratak doma. Doručak, pakiranje stvari i polazak prema Keflavíku. Kao i uvijek na kraju dobrog putovanja, imao sam osjećaj da je vrijeme prošlo prebrzo.
Island je jedno od onih mjesta koje je teško usporediti s bilo čim drugim. Fotografije mogu pokazati pejzaže, ali ne mogu prenijeti osjećaj prostora, tišine i snage prirode koji tamo doživiš uživo.
Za ozbiljnije istraživanje otoka ipak je potrebno više vremena nego što smo mi imali. Island stalno ostavlja dojam da ima još puno toga za vidjeti, samo ako mu daš više dana i odeš dublje u njegovu unutrašnjost.
Po onome što sam vidio, volio bih mu se vratiti barem još jednom u životu, jer osjećaj je da smo tek zagrebali površinu i da se iza svakog sljedećeg zavoja skriva još nešto što vrijedi doživjeti.
