Sony - iskustvo kroz godine

U dosadašnjim tekstovima o fotografskoj opremi najčešće sam pisao o fotoaparatima i objektivima nakon par tjedana, najviše mjesec dana korištenja. Volim isprobavati novu opremu i odmah prenijeti svoje dojmove, često vrlo brzo nakon što stigne u moje ruke.

Gledajući teme na svom blogu, shvatio sam da zapravo nikada nisam pisao o opremi koju koristim duži niz godina – o opremi koja mi je postala dio svakodnevnog rada.

Za ovaj tekst odlučio sam pisati o Sonyju, cjelokupnom iskustvu i načinu rada s njihovom opremom.

Počeci

Kao fotograf koji je koristio Canon fotoaparate, od PowerShota do DSLR-a, prije nego što je mirrorless preplavio tržište, nisam previše doživljavao druge brendove. Bio sam zadovoljan svojim Canonom, a Sony sam doživljavao kao proizvođača malih kompaktnih mirrorless fotoaparata, inferiornih u svakom pogledu u usporedbi s Canonom.

Kako je vrijeme odmicalo, sve sam češće slušao priče o Sonyju i o tome kako treba obratiti pozornost na njih i A7 seriju fotoaparata. Bila je to usputna informacija kojoj nisam pridavao veliku pažnju, ali sam ipak stekao dojam da je Sony postao važan igrač na tržištu fotoopreme.

Moj prvi susret sa Sony fotoaparatom dogodio se na dan moje svadbe, tijekom photoshoota na Gornjem gradu u Zagrebu. Tada još samo fotograf, a danas dobar prijatelj, Matija Vincek, koji je fotografirao moju suprugu i mene, koristio je Sony opremu. Već tada se vidjelo da dijelimo sličnu strast prema fotografiji, pa ne čudi da je iz tog profesionalnog susreta s vremenom izraslo i prijateljstvo.

Kako je znao da se i sam bavim fotografijom, dao mi je aparat da ga malo isprobam i okinem nekoliko fotografija. Prvi dojam bio je, rekao bih, pomalo podijeljen, ali sam ipak više naginjao pozitivnim dojmovima. Autofokus me oduševio – do tog trenutka nisam koristio ništa usporedivo. S druge strane, ergonomija je bila tek prosječna, osobito u usporedbi s mojim Canonom. Također, ni rezolucija ekrana ni izbornici nisu ostavili poseban dojam.

Kupovina prvog Sony fotoaparata

Kako moj Canon 750D nije bio fotoaparat niti blizu nekog pro-levela, a želio sam se ozbiljnije "primiti" fotografije, bilo je jasno da je došlo vrijeme za ozbiljniji fotoaparat.

Naravno Canon mi je bio prva opcija kada sam istraživao tržište, no prema recenzijama koje sam tada pratio svi su redom hvalili novi Sony A7 IV. Taj fotoaparat je zvučao gotovo savršeno.

Nakon dosta razmišljanja i premišljanja, sve je zapravo išlo u korist Sonyja – prije svega mogućnost korištenja objektiva drugih proizvođača, što Canon tada, a ni danas, nije dopustio na svom RF full-frame mountu. Na kraju sam odlučio napraviti taj korak i promijeniti sustav - prebaciti se na Sony.

A7 IV

Moj prvi Sony bio je A7 IV, fotoaparat koji je u tom trenutku za mene bio svemirski brod. Koristeći ga osjetio sam više samopouzdanja, imao sam osjećaj da ne mogu promašiti fokus ili neku scenu.

Kvaliteta RAW fileova me oduševila – toliko podataka za kasniju obradu i dinamički raspon nisam očekivao. Bio sam prezadovoljan i siguran da sam donio dobru odluku.

Fotoaparat je, ukratko, bio sve što sam trebao za siguran rad. Ergonomija je bila bolja nego na A7 III koji sam ranije imao priliku isprobati, a izbornik pregledniji.

Mala zamjerka išla bi glasnijem shutteru.

Kad je došlo vrijeme za “backup fotoaparat” Razmišljao sam o A7 III ili, opet, A7 IV, ali na kraju sam se odlučio za nešto sasvim treće – Sony A7R V.

A7R V

Odluka je pala na njega zbog senzora od 61 MP koji mi dopušta veću kreativnost pri editu, odnosno cropanju slike. Također, njegov autofokus bio je još precizniji od onoga na A7 IV, sa svojim tracking modovima koji su gotovo savršeni. U trenutku kupovine bio je na akciji i mogao sam ga nabaviti po dobroj cijeni, što je bio dodatan plus.

Možda je nekome zanemarivo, ali A7R V ima i tiši shutter od onoga na A7 IV, što je dosta bitno prilikom fotografiranja u tišim uvjetima, gdje bi glasan fotoaparat mogao biti smetnja.

Ergonomija i prilagodba funkcija

Koristeći Sony fotoaparate, naviknuo sam se na grip, ležanje u ruci i upravljanje fotoaparatom. Ergonomija se s novim modelima značajno poboljšala, no i dalje nije na razini Canona i Nikona, prvenstveno zbog kockastijeg dizajna.

Canon i Nikon imaju više zaobljene oblike, što ih čini ugodnijima u ruci. Ne bih rekao da Sony ima lošu ergonomiju, ali u usporedbi s Canonom i Nikon, ipak zaostaje. Fotografi navikli na te sustave razliku osjete čim prime Sony u ruke. Meni osobno to nikada nije predstavljalo problem – naviknuo sam se na grip i balans fotoaparata.

Raspored tipki i kotačića je izvrstan, jednostavan i brz za korištenje. Prekidač foto/video je odlično rješenje za hibridno snimanje. Iako video rijetko snimam, ponekad uhvatim neke detalje za sebe i ta lakoća prelaska iz foto u video mod jednim pomakom tipke jako mi odgovara.

Sony A7 serija može se prilagoditi do najsitnijih detalja. Moguće je dodijeliti potpuno različite rasporede tipki za foto i video, postaviti prilagođene modove i kreirati vlastite prečace. Proces podešavanja može biti dug i zamoran zbog velike količine opcija, ali kada ga jednom savladate, korištenje postaje pravo zadovoljstvo.

Objektivi

Razumijem ljude koji koriste isključivo native (originalne) objektive, no ja razmišljam logikom da dobijem više za svoj novac. Native objektivi su skuplji, ali po meni nisu toliko bolji od objektiva drugih proizvođača da bi razlika u cijeni bila opravdana.

U mojoj kolekciji našao se i Sonyjev 50 mm f/1.2 GM, objektiv iz najviše klase za taj sustav, no ta fokalna duljina nije odgovarala za moj način rada. Zamijenio sam ga Sigmom 35 mm f/1.2 ART, koja je osjetno jeftinija, ali bez kompromisa po pitanju kvalitete.

Uz Sigmu koristim Sony G i Tamron objektive koji su, za moje potrebe, vrlo dobar izbor u odnosu cijene i kvalitete.

Danas, kada bih krenuo ispočetka ili mijenjao neki postojeći objektiv, svakako bih išao u smjeru Viltroxa, koji nudi odlična rješenja za Sony. Tu su i Meike, Samyang, Laowa, Tokina, TTArtisan, Sirui, Blazar… Lista je stvarno dugačka i, za nekoga tko voli eksperimentirati ili želi proći povoljnije, Sony je po meni izbor broj jedan.

Pouzdanost

Moje iskustvo pokazuje da je Sony vrlo pouzdan sustv. Sa Sonyjem A7 IV nisam imao zamrzavanja ni ozbiljnijih problema u radu, a ako ih je i bilo, desili su se vrlo rijetko.

S druge strane, s A7R V sam na početku imao nekoliko situacija u kojima se fotoaparat znao „zamrznuti“, a jedino rješenje bilo je vađenje i ponovno umetanje baterije. Nije se događalo često, ali dovoljno puta da ostane u sjećanju.

Sony je tijekom vremena značajno unaprijedio firmware za svoje fotoaparate, što je riješilo određene bugove i poboljšalo stabilnost rada u različitim uvjetima.

ISO i šum / performanse pri slabom svjetlu

Sony se u praksi pokazao kao stvarno pouzdan izbor kada se fotografira u uvjetima slabijeg osvjetljenja. Ta riječ pouzdanost se stalno provlači, i to s razlogom — jer i kad moram jače dignuti ISO, siguran sam kako će slike biti upotrebljive. Uz današnje programe za obradu fotografije, sve se može fino popeglati ako je to potrebno.

Lojalnost brendu

U svojim tekstovima znao sam provući rečenicu kako nemam nikakav brand loyalty i to zaista mislim. Međutim, kada uložiš veći novac u opremu, teško je mijenjati sustave svako malo.

Čak i kad bih mogao promijeniti sustav, iskreno ne bih razmišljao o drugom proizvođaču. Sve ono što me privuklo Sonyju vrijedi i danas. Otvorenost E-mounta daje mi veliku fleksibilnost pri izboru objektiva, a vjerujem da je upravo tim potezom Sony privukao mnoge korisnike koji su prije bili na Canonu ili Nikonu.

Zaključak

Ovaj tekst nije nastao kao tehnička recenzija, nego kao presjek mog osobnog puta s jednim sustavom.

Prošao sam od fotografa koji je godinama koristio Canon i sa sumnjom gledao prema Sonyju, do nekoga kome je Sony danas primarni alat za rad.

Sony za mene nikada nije bio brend koji „prodaje emociju“. On je prije svega alat – pouzdan, brz i dosljedan. Upravo zato mi i odgovara. U stvarnim situacijama, kada nema ponavljanja kadra, važno mi je znati da se mogu osloniti na opremu i fokusirati se na trenutak, a ne na tehniku.

Otvorenost E-mounta, fleksibilnost u izboru objektiva i konstantan razvoj sustava i dalje su razlozi zbog kojih ne razmišljam o promjeni. Ne zbog toga što imam bezuvjetnu lojalnost brendu, nego zato što Sony trenutno najbolje odgovara mom načinu rada i razmišljanja.

Jesam li mogao odabrati drugačije? Vjerojatno sam mogao. Jesam li ikada požalio što sam prešao na Sony? Nisam.

A to je, na kraju dana, jedino što mi je stvarno važno.