Istra

Da ste me prije sedam-osam godina pitali: "More – Istra ili Dalmacija?", bez razmišljanja bih rekao: Dalmacija.

U to vrijeme Istru sam poznavao vrlo slabo. Bio sam samo u Puli i Dugoj Uvali, i to kao osnovnoškolac na ekskurziji. Navikao sam na ljetovanja na Pagu i po Dalmaciji, pa me Istra jednostavno nije privlačila. Osim toga, kao klinac sam stalno slušao odrasle kako govore da je dalmatinsko more ljepše, da je obala bolja, i tako dalje. I naravno – slušaš i vjeruješ.

No, 2017. dogodio se preokret. Prvi put sam proveo više dana u Istri – točnije, u Umagu, još preciznije – na Sea Star Festivalu. Bila je to godina partijanjem bogata, ali i godina u kojoj sam prvi put zaista upoznao Umag i obližnju Zambratiju. Jutarnja kavica uz more u tišini Zambratije, šetnje centrom Umaga, kupanje na plaži Laguna... Bilo je dovoljno da Istra privuče moju pažnju.

U naredne dvije godine opet sam posjećivao Sea Star, ali sve više vremena provodio istražujući okolna mjesta. Savudrija i njezin svjetionik postali su obavezna stanica. Vrsar, Poreč, Rovinj – svaki od tih gradova oduševio me na svoj način: ljudi, arhitektura, atmosfera... I naravno, uvijek pokoja savršena lokacija za fotografiranje. Novigrad me u početku nije posebno dojmio, ali nakon što sam ga drugi put posjetio i bolje upoznao – promijenio sam mišljenje. A onda su došli Motovun i, meni još draži, Grožnjan. Oba smještena na brežuljcima, s pogledima koji ostavljaju bez daha. Motovun poznajemo svi, barem po imenu – zbog filmskog festivala. Grožnjan, s druge strane, bio mi je potpuno nepoznat i možda me baš zato toliko očarao. Mali gradić, tih, ispunjen umjetnošću, galerijama, kreativnom tišinom... Nema tu turističke "akcije", ali za laganu šetnju, kavu na terasi s pogledom i razgledavanje ateljea – savršen.

Ljubav prema Istri dodatno se produbila kada sam upoznao svoju suprugu. Oboje smo bili jednako oduševljeni – čak smo u jednom trenutku ozbiljno razmišljali o preseljenju. Kad je došlo vrijeme za bračno putovanje, izabrali smo Pulu. Grad koji sam ranije poznavao tek površno – Klub Uljanik, svirke, povremeni izlasci – ali nikad dulje od vikenda. To se promijenilo tada. Proveli smo tjedan dana istražujući sve – od Pulske Arene do Aquariuma Pula, koji bih svakome preporučio!

Pulska Arena – ogroman rimski amfiteatar – i dalje pršti poviješću. Kad staneš ispred nje, osjetiš tu snagu vremena. A kad uđeš unutra, sve dobiva novu dimenziju – kao da hodaš kroz povijest, istim stazama kao gledatelji gladijatorskih borbi prije dva tisućljeća. Aquarium Pula smješten je u staroj tvrđavi na Verudeli. Ne izgleda kao klasični turistički objekt – više kao tajna baza. Kombinacija starih kamenih zidova i modernih staklenih akvarija daje mu poseban šarm. Od jadranskih riba do egzotičnih vrsta – ima svega, a posebno su impresivne morske kornjače i morski psi. Jedno od najljepših sjećanja s tog putovanja je kupanje na gradskoj plaži u Fažani – izvan sezone. Tišina, sloboda i mir koji smo tada osjetili teško se mogu opisati.

A kad smo već u Fažani – teško je ignorirati ono što leži tik nasuprot obali: Brijuni. Bio sam tamo dva puta i to mi je bilo dovoljno da ih upišem na listu "ovo treba ponoviti". Do otoka se stiže kratkom vožnjom brodom, ali čim zakoračiš na kopno, kao da si zakoračio u neki drugi svijet. Sve je uredno, savršeno održavano, zelenilo gotovo nestvarno. Uz vožnju vlakićem, posjet safari parku, ostatke rimske vile i neizbježnu priču o drugu Titu, doživljaj je kao da si usred spoja prirodnog parka i muzeja na otvorenom. Brijuni su posebno iskustvo – jedno od onih koje ostaje u sjećanju i mijenja doživljaj Istre. 

Poseban šarm Istre otkriva se van sezone. Manje ljudi, tiši gradovi, opuštenija vožnja kroz unutrašnjost. Restorani imaju više vremena za gosta, a jesen zna donijeti idealno vrijeme za šetnje i istraživanje. Ako ne voliš ljetnu gužvu – Istra van sezone je pun pogodak.

Što sam više istraživao unutrašnjost Istre, to mi je sve više prirasla srcu. Ne samo zbog mora, već zbog cijelog paketa. U tom dijelu, Istra je za mene danas jača od Dalmacije – bez konkurencije.

Vodnjan, Hum, Buje, Bale, Oprtalj, Pazin... Mjesta koja možda nisu "na razglednici", ali svako nosi svoj karakter. Nisu sva savršeno uređena – ponegdje kuće izgledaju zapušteno – no baš u toj nesavršenosti leži njihov šarm. Vodnjan me oduševio, iako mi je ostavio podijeljene dojmove. Puno života, grafita, zanimljive arhitekture – ali s kutcima koji bi mogli biti dotjeraniji. Ipak, svakako vrijedan posjeta.

Nedaleko od Vodnjana nalazi se Park kažuna – Kažuni su mala suhozidna skloništa koja su služila pastirima i ratarima. Iako više nisu u svakodnevnoj upotrebi, ostali su važan simbol istarskog krajolika. 

Kad pričam o unutrašnjosti, ne mogu ne spomenuti Zarečki krov – jedan od najzanimljivijih slapova u Istri, visok 10 metara. Posjetili smo ga tijekom bračnog putovanja i tamo proveli nekoliko sati – opuštali se, fotkali, gledali posjetitelje kako hrabro skaču u tirkizno jezero. Bilo je živo, šareno, ispunjeno dobrom energijom. 

Rakalj me privukao zbog fotografije – točnije, zbog napuštenog, napola potopljenog broda na plaži. Samo mjesto možda ne ostavlja jak dojam, ali taj brod koji izranja iz mora dugo me privlačio. Iako fotke nisu ispale kako sam zamišljao, prizor uživo nadmašio je sva očekivanja. Rakalj je zato ostao na mojoj listi – za drugi pokušaj.

Kada čujem riječ Istra, to su gradovi i mjesta koja mi padaju na pamet. Uređeni, slikoviti gradići puni povijesti i zanimljivih kutaka, priroda koja oduzima dah, predivne plaže – i uvijek poneka prilika za dobru fotografiju. :)

Unatoč svemu viđenom, Istra još uvijek skriva mnogo. Bilo autom, biciklom ili pješice – nije važno kako putuješ, bitno je da kreneš. Jer svaki zavoj, svaka staza ili malo selo mogu te iznenaditi nečim posebnim.