Je li color science precijenjen?

Moje mišljenje nakon godina fotografiranja i obrade

Ako ste ikada istraživali koji fotoaparat je najbolje kupiti, vrlo brzo ste naišli na rasprave o color scienceu (reprodukcija boja).

Priča je ovakva: Canon navodno ima najljepše tonove kože, Fujifilm “filmske” boje, Nikon prirodniji prikaz, a Sony neutralnije boje sa zelenkastim tonom koje traže više obrade… Ponekad se čini kao da je upravo color science presudan faktor pri odabiru fotoaparata.

Iskreno, i sam sam nekoć pridavao veliku važnost toj temi.

Tijekom godina imao sam priliku fotografirati s gotovo svim poznatim brendovima – Nikon, Canon, Sony, Panasonic, Sigma, Fujifilm, Leica, Ricoh, Olympus... Koristio sam sve, od malih point-and-shoot fotoaparata do profesionalnih full-frame sustava. Svaki od njih imao je svoje prednosti, svoje nedostatke i svoj način interpretacije boja.

U početku sam i sam uspoređivao JPEG fotografije, detaljno proučavao tonove kože i tražio “najljepše boje”. No što sam više fotografirao i razvijao vlastiti stil obrade, to sam više shvaćao da color science postaje sve manje važan jer, ako uređujete svoje fotografije i razvijate vlastiti vizualni stil, njegov je utjecaj daleko manji nego što se često prikazuje na internetu.

To ne znači da razlike između proizvođača ne postoje — postoje. Međutim pitanje je koliko su te razlike uopće važne kada svaku fotografiju ionako prilagođavate vlastitom ukusu, odnosno stilu obrade.

Ovo je naravno moje iskustvo kao fotografa koji većinu svog rada temelji na obradi RAW fajlova i razvoju vlastitog stila, pa se ovakav zaključak ne mora jednako odnositi na sve vrste fotografije.

Stil obrade važniji je od kamere

Po mom mišljenju, sve se svodi na način rada.

Ako fotografirate u RAW-u i većinu fotografija obrađujete, tvorničke boje kamere samo su početna točka. U tom slučaju kamera vam daje sirovi materijal, a vi ste ti koji određujete konačan izgled slike.

Čak i kada sam koristio Fujifilm simulacije,  Nikonove JPEG recepte ili Sigmin Color Mode, koji već sami po sebi izgledaju odlično, i dalje sam završavao u editiranju jer mi obrada čini dio kreativnog procesa.

S vremenom sam razvio vlastiti način editiranja koji koristim doslovno svakodnevno. Ako ne radim na fotografijama za klijente, gotovo uvijek obrađujem fotografije koje sam tog dana snimio mobitelom. Taj konstantan rad s fotografijom ubrzao mi je proces i dao mi sigurnost u editiranju.

Danas mi ne treba puno vremena da na bilo kojem fotoaparatu, bez obzira na brend, dođem do rezultata koji odgovara mojem stilu. 

Nakon dovoljno prakse i dosljedne obrade, fotografije više ne “odaju” aparat kojim su snimljene — bilo da je riječ o Nikonu, Canonu ili nekom trećem sustavu. Ono što ostaje vidljivo jest stil fotografa koji ih je snimio, a ne kamera.

Zbog toga rasprave o tome koji brend ima “najljepše boje” s vremenom postaju sve manje bitne. Kada jednom razvijete vlastiti vizualni potpis, kamera prestaje biti ograničenje u tom smislu.

Kada color science zapravo postaje važan

To, naravno, ne znači da color science nije važan. Postoji situacija u kojoj ima vrlo velik utjecaj — kada fotografije želite koristiti gotovo bez obrade.

Fotografi koji snimaju JPEG ili žele Straight Out Of Camera (SOOC) rezultat sasvim će prirodno više cijeniti kameru čije im boje odgovaraju već nakon okidanja.

Ako vam se sviđa izgled koji kamera daje odmah, manje ćete vremena provesti u programima za obradu, a više u samom fotografiranju. To je velika prednost ako ne volite sjediti za računalom i uređivati svaku fotografiju.

Internet često preuveličava razlike

Ono s čime se ne slažem u mnogim raspravama na internetu jest tvrdnja da je color science jedan od ključnih faktora pri odabiru fotoaparata. Po mom mišljenju, često nije.

Puno više utjecaja na svakodnevni rad imaju stvari poput pouzdanog autofokusa, ergonomije, kvalitete objektiva, dinamičkog raspona, trajanja baterije i jednostavno osjećaja koji kamera pruža u ruci. Boje ćete ionako prilagoditi svom ukusu.

Autofokus koji promaši trenutak ili objektiv koji ne odgovara vašem načinu rada ne možete (lako) “popraviti” u postprodukciji.

Zaključak

Mislim da se oko color sciencea stvorio svojevrstan mit. Ne zato što razlike ne postoje, nego zbog toga što se često zanemaruje način na koji većina fotografa danas radi. Ako uređujete svoje fotografije i gradite vlastiti vizualni stil, color science je tek početna točka — ne odluka.

S druge strane, ako želite fotografije koje izgledaju odlično odmah iz kamere, tada postaje važan faktor i sasvim legitiman razlog za odabir sustava.

Na kraju dana nije važno čije su boje “najbolje”. Važnije je odgovara li kamera načinu na koji radite i omogućuje li vam da što lakše dođete do rezultata koji želite.