Manje opreme, više fokusa
Zašto sam prihvatio minimalizam?
Danas, kad se prisjetim svojih početaka, jasno vidim koliko sam bio uvjeren da u torbi moram imati svaki objektiv koji bi mi mogao zatrebati. Toga više nema, ali dobro pamtim kako je to izgledalo: često bi mi se dogodilo da više razmišljam koji objektiv staviti, umjesto da opušteno fotografiram i kadriram situacije koje su se odvijale oko mene.
Zato i pišem ovaj tekst. Možda nekome tko tek ulazi u fotografiju može skratiti "muke" kroz koje sam ja prošao — od frustracija i promašenih scena do nekoliko potpuno nepotrebnih kupovina. Tek nakon svega toga shvatio sam ono što mi je danas potpuno normalno: manje opreme često znači više fokusa i boljih fotki.
Višak opreme koči kreativnost
Kad odlazim na izlet, foto-šetnju gradom, pa čak i prilikom rada s klijentima, često mislim isto: manje je zapravo više. Višak opreme nas može kočiti u kreativnosti jer više razmišljamo o tome što nosimo u torbi nego o onome što se događa oko nas.
Pišem naravno iz vlastitog iskustva. Nekome možda odgovara nositi više objektiva, i to je u redu. Ja sam u svojim fotografskim počecima teglio torbu sa svime što sam imao. Već sam rano shvatio kako me frustrira kada promašim s objektivom — mogao sam bolje pofotkati da sam imao drugi. Onda bih zamijenio objektiv, ali scena bi se naravno promijenila, i tako u krug.
Najčešće korišteni objektiv i početak minimalizma
U tim počecima, najviše sam koristio Canon EF-S 55-250mm f/4-5.6 IS STM jer je pokrivao fokalne duljine koje sam tada trebao. Nakon nekoliko odlazaka u grad samo s njim, primijetio sam kako se osjećam smirenije — nije postojala opcija zamjene objektiva. Nakon tog iskustva sve mi je bilo jasno: ubuduće sam išao s manje opreme i više se fokusirao na samu fotografiju.
Psihologija minimalizma
Kada nosiš manje opreme, mozak radi u potpuno drugačijem modu. Više ne skeniraš torbu nego okolinu; fokus automatski prelazi na svjetlo, trenutke i kompoziciju. Manje izbora znači i manje distrakcija — ne razmišljaš što bi mogao promijeniti, nego radiš s onim što već imaš u rukama. A upravo to donosi spontanost i iskrene kadrove koji se događaju samo kada si stvarno prisutan u trenutku.
Moj idealni putni setup
S godinama iskustva u street fotografiji i putovanjima, shvatio sam da mome oku najviše odgovara fokalna duljina od 35mm. Danas kada putujem najčešće nosim jedan ili dva objektiva: Sony 24-50 i Tamron 70-180. To je bio moj setup za dugo priželjkivano putovanje u London. Telac je uglavnom bio u torbi, jer sam se prilagodio rasponu od 24 do 50mm.
Naravno, kada radim s klijentima, ponesem veću torbu “za svaki slučaj”. Većinu događaja, otprilike 70%, odradim sa Sigmom 35mm. Taj pristup mi omogućuje da ostanem fokusiran na kadar i trenutak, bez da me oprema usporava.
Savjeti za početnike
Ovim tekstom želim savjetovati ljude koji tek počinju s fotografijom: ne razbijajte glavu previše s opremom i kupovanjem objektiva koji vam možda neće trebati. Fotografija se uči kroz pogreške, kako one u kadriranju, tako i financijske. Moj najveći financijski gaf bio je kupovina Sony 50mm f/1.2 GM. Objektiv je fantastičan — oštrina, autofokus, bokeh — ali meni zapravo nije trebao. Moj stil je drugačiji; više preferiram 35mm ili 85mm.
Bolje je možda kupiti neki all-around zoom, vidjeti koje fokalne duljine vam pašu i potom se odlučiti za sljedeću investiciju.
Fokus na kadar i svjetlo
U fotografiji je najbitniji kadar i svjetlo, a ne tehnikalije. Dobra fotka je dobra fotka, koga briga čime je snimljena. Gledao sam video klipove fotografa koji govore da je bolje novac uložiti u putovanja nego u opremu. Naravno, tada sam mislio da to zvuči odlično, ali, stari, muljaš — snimaš video s top aparatom i objektivom, pa prodaješ maglu. No, nakon što sam nakupovao brdo opreme i prodao dio nje, shvatio sam da ta filozofija stvarno ima smisla.
Moj opušteni pristup danas
Danas se osjećam najopuštenije s kompaktnim fotoaparatom u rukama. Na zadnjim putovanjima ostavio sam opremu kod kuće i ponio mali Ricoh GR s 40mm fokalne duljine, što je najbliže mojoj omiljenoj 35-ici.
Nekada davno bih pomislio: “Eh, da sam sada imao XY objektiv, bolje bi ispalo", ali više nisam rob takvim mislima. Sada je glavni fokus na kadru.
