Za Božić smo si poželjeli proljeće - Italija

Italija je destinacija koju smo počeli otkrivati prije dvije godine posjetivši Toskanu i Cinque Terre.
Bio je to izlet koji je bio miks oduševljenja i razočaranja. Oduševljenje prirodom, organizacijom željezničkog prometa kroz Cinque Terre, poslužilo nas je i lijepo vrijeme pa je doživljaj bio kompletan dok smo istraživali Bolognu, Firencu, Pisu i Luccu.
Razočaranje je bilo zapravo samo jedno, ali dosta bitno – smještaj. Hotel sa tri zvjezdice koji u Hrvatskoj ne bi imao niti jednu. Hotel u lošem stanju, bez klime, prljave sobe, kupaonice u raspadu i doručak koji nije bio niti sjena onome što smo imali prilike doživjeti u Budimpešti svega par mjeseci ranije.

Prijatelji su imali slično iskustvo smještaja u Italiji. Čuli smo i priče kako je to normalno stanje u toj zemlji, što mi je bilo nevjerojatno za jednu turističku destinaciju.

Italija je predivna, pa smo se supruga i ja dogovorili kako ćemo je u godinama koje dolaze istražiti, bez obzira na loše iskustvo sa smještajem.

Dvije godine kasnije odlučili smo ponovno posjetiti čizmu i odabrali smo Lago di Garda i Veronu kao našu iduću talijansku destinaciju.

Rezervirali smo smještaj online u mjestu Cavaion Veronese. Odabrali smo tu lokaciju jer je blizu jezera Garda i Verone. Recenzije su bile korektne, pa rekoh – ajde, idemo! Ionako smo tamo samo tri dana, ako smještaj bude loš, izdržat ćemo.

Spakirali smo stvari dan prije puta, kupili vinjetu za Sloveniju i ujutro krenuli na put.
Putovali smo na sam Božić, tako da su prometnice bile prazne skoro cijelim putem. Talijanske autoceste su jako dobre, bez rupa i grba kao naše. Vozi se u tri trake većim dijelom puta, tako da je cijelo vrijeme lako održavati konstantnu brzinu jer je dovoljno mjesta za pretjecanje. Naravno, svjestan sam da je bilo ugodnije voziti zbog blagdana i sjećam se kako je prije dvije godine skroz desna traka uglavnom bila rezervirana za kamione kojih je puna cesta kada nisu praznici.

Naplata cestarine u Italiji je ista kao u Hrvatskoj – uzmeš karticu na ulazu i platiš na izlazu. Jedina razlika je ta što je kod njih sve automatizirano i nema ljudi u kućicama. Barem ih nije bilo na ovoj dionici kojom sam vozio.

Nakon pet i pol sati s pauzama stigli smo na odredište – Hotel Romantic u već spomenutom Cavaion Veroneseu. Svaka naša briga oko smještaja i kvalitete usluge već dolaskom na recepciju bila je otklonjena.
Uredan, simpatičan hotel sa tri zvjezdice, kulturno i uslužno osoblje koje govori engleski jezik, doručak kakav se očekuje u hotelu.

Parkirno mjesto osigurano je u podzemnoj garaži, u koju se ulazi prislanjanjem kartice na senzor.
Sobe su korektne i opremljene svime što je potrebno za ugodan boravak, čak imaju i kit za šivanje, koji nam je dobro došao :)

Iz sobe nam je pogled pucao na bazen koji nismo koristili jer, iako smo zaželjeli proljeće, temperatura nije bila baš za plivanje u bazenu.

Prvi dan smo odmarali od puta, prošetali smo do centra protegnuti noge. Mjesto je simpatično, podsjeća na male istarske gradiće, pa smo imali osjećaj kao da smo već bili ovdje. Povratkom u hotel otišli smo na večeru, pa na počinak.

Sljedeći dan bacamo oko kroz prozor – lijep sunčan dan, idealan za izlet koji je pred nama. Spremamo se i nakon doručka krećemo prema lokaciji koja me najviše zanimala – gradu Sirmione.

Sirmione je gradić smješten na poluotoku, okružen jezerom Lago di Garda. Njegov najzanimljiviji dio svakako je dvorac, odnosno tvrđava Scaliger (dinastija Scaliger). Kad netko spomene riječ dvorac, odmah mi se u glavi stvori slika građevine s tornjevima i mostićima, okružene vodom. Scaliger je upravo takav dvorac – okružen vodom, s kulama i moćnim obrambenim zidinama.

Došli smo dovoljno rano da doživimo lokaciju bez previše ljudi i gužvi. Parkirali smo se na velikom parkingu gdje je bilo svega nekoliko automobila. Sat vremena parkinga – 3 eura.

Sirmione me oduševio. Nisam nikad vidio nešto slično i ostavio je jak dojam na mene. Naravno, kad pričam o oduševljenju, najviše mislim na utvrdu. Samo mjesto je jako lijepo, ali ne oduševljava toliko jer slična mjesta postoje kod nas u Istri. Prošetali smo gradom, otišli do plaže na kojoj imaš osjećaj da si na moru, a ne na jezeru. Iako smo došli dovoljno rano, imali smo svega dva sata vremena prije nego što su krenule gužve. 

Krenuli smo lagano prema sljedećoj lokaciji, a povratkom na parking vidjelo se koliko ljudi je stiglo – na ogromnom parkingu na kojem si ujutro mogao birati gdje ćeš parkirati, nije bilo niti jedno prazno mjesto.

Sljedeće mjesto koje smo posjetili je Bardolino, također gradić na jezeru Lago di Garda. Tamo nismo imali luksuz da budemo sami – baš naprotiv, došli smo u najveću moguću gužvu, što nije idealno jer, kako sam stariji, gužve još trpim jedino na koncertima :)

Njihov advent je uglavnom na rivi, velik je broj kućica na kojima se mogu probati svakakva jela i kupiti razni suveniri. Meni je oko zapelo za sendvič s raclette sirom i tanko narezanom pršutom. Sendvič košta 9 eura, puno previše, ali obožavam sir, pa sam želio probati i mogu reći da nisam požalio niti jednog eura. Probali smo i njihove fokače s mortadelom i pestom – one su već klasika, ali također jako ukusne.
Primijetili smo kako je u Bardoliu jako puno pasa, a u šali smo rekli da je više pasa nego ljudi. Stvarno se vidi da stanovnici i posjetitelji vole pse i rijetko je koji čovjek prošao, a da nije imao psa sa sobom. To nam je bilo simpatično jer smo i mi našeg "konja za utrku" imali – Benija :)
U Bardolinu smo dočekali zalazak sunca na klupici, uživajući u pogledu i toplom vremenu.

Treći dan je bio rezerviran za Veronu i povratak u Zagreb.
Krenuli smo ujutro prema Veroni i stigli otprilike u isto vrijeme kao u Sirmione, parkirali smo se tri minute hoda od Rimskog amfiteatra u Veroni.
Grad je velik i gužve startaju već od jutra, no ne mogu reći da nam je smetalo – gužve su uglavnom u strogom centru, koji smo obišli, ali smo išli i u širinu, pa smo imali miks gužve i situacije da oko nas gotovo nema nikoga.

Do sada od gradova koje sam vidio u Italiji, Bologna me se najviše dojmila, ali mogu reći da je Verona došla dosta blizu. Gradska arhitektura je zanimljiva i možeš provesti cijeli dan s glavom u zraku promatrajući zgrade.

Posjetili smo most Castelvecchio, gdje je i srednjovjekovni dvorac u Veroni, također dinastije Scaliger, kao i onaj u Sirmioneu. Građen je od crvene opeke s masivnim zidovima, kulama i obrambenim jarkom. Dvorac smo promatrali s obližnje plaže, snimili nekoliko fotografija, a potom smo puni dojmova i fotki na SD karticama krenuli ponovno prema centru Verone. Krenuli smo prema amfiteatru gdje smo sjeli na finu talijansku kavu upijajući tople zrake sunca.
Nakon okrijepe i odmora krenuli smo lagano prema parkingu, ukucali "Zagreb" u navigaciju i zadovoljni krenuli doma!

Cijelim putem nas je pratilo toplo i sunčano vrijeme – na momente i 15 stupnjeva Celzijevih. Zaželjeli smo si proljeće za Božić i mogu reći da smo ga u Italiji i dobili :)