Nakon par promjenjivih i kišnih dana, koje sam iskoristio za moody fotke u centru Zagreba, zaželio sam se sunca i boravka u prirodi, pa sam sredinom tjedna počeo istraživati gdje bi se moglo otići na izlet za vikend.
Aplikacija je pokazivala lijepo vrijeme na sve strane, a ja sam se sjetio lokacije koja me već jednom oduševila. Pomislio sam kako bi bilo dobro ponovno otići tamo. Radi se o Lonjskom polju.
Pošto već duže vrijeme nisam napisao tekst za blog, razmišljao sam kako bih mogao malo začiniti taj izlet, barem što se tiče opreme kojom bih fotkao. Na pamet mi je pala oprema koju sam već imao prilike koristiti i koja je na mene ostavila pozitivan dojam.
Obratio sam se ekipi iz Sigma Adria i pitao bi li mi mogli posuditi fotoaparat i objektiv koji nisu baš uobičajena kombinacija. Sigma BF i Sigma 70-200mm f/2.8 DG DN OS Sports - ne mogu biti više različiti jedno od drugoga. Kamera je dovedena do minimalističkog maksimuma, ali istovremeno je vrlo kvalitetne izrade, jednostavna za korištenje i prilično lagana u ruci.
Objektiv je, s druge strane, također kvalitetne izrade, no riječ je o velikom, težem i više PRO-orijentiranom komadu opreme.
Svidjela mi se ideja spajanja nespojivog ili barem nečeg što nije baš uobičajeno. Dragi ljudi iz Sigma Adria još su mi jednom izašli u susret i posudili mi opremu za moj kratki izlet.
Ideja je bila ponoviti izlet i vratiti se na točnu lokaciju u Lonjskom polju na kojoj smo supruga i ja bili prije nešto više od godinu dana. Priroda, životinje i tišina koje smo se sjećali bili su sasvim dovoljni razlozi za povratak.
Ovaj put željeli smo doći ranije ujutro kako bismo ulovili maglicu i onu posebnu jutarnju atmosferu. Upravo iz tog razloga krenuli smo dosta rano i na lokaciju stigli malo prije 7 sati.
Auto smo ostavili na parkiralištu posjetiteljskog centra Repušnica. Budući da centar radi od 9 sati, ulaznice smo kupili preko web stranice Parkovi Hrvatske.
Pokupili smo stvari iz auta i ušli u park. Budući da smo već bili ovdje, znali smo točno u kojem smjeru krenuti.
Atmosfera je bila potpuno drugačija od one koju smo pamtili s prvog posjeta. Sunce još nije izašlo, bilo je mračno i hladno, a iznad polja zadržavala se lagana maglica kojoj smo se i nadali.
Hodajući uz nasip, primijetili smo kako su životinje poprilično daleko od nas. Na trenutak sam pomislio kako možda ipak neće biti prilike za fotografije kakvima sam se nadao. No, nismo se previše žurili. Zastali smo i promatrali ih iz daljine, uživajući u tišini i jutarnjoj atmosferi.
Kako se sunce polako dizalo, tako su se i životinje počele kretati prema njegovim prvim zrakama, a samim time i prema nama. Bez ikakve žurbe, svojim tempom, malo-pomalo stigle su u našu neposrednu blizinu.
Primjećujem kako me s godinama sve teže nečime istinski oduševiti. Valjda je to normalno. No, Lonjsko polje jedno je od onih mjesta koja me svaki put uspiju iznenaditi. Ima nešto posebno u tome kada stojiš usred prirode, a životinje se potpuno slobodno kreću oko tebe, bez ograda i bez previše obaziranja na tvoju prisutnost. Takve trenutke volim. Ponekad mi je čak draže samo stajati i promatrati ih nego razmišljati o sljedećoj fotografiji.
Ipak, došli smo i fotkati, a ne samo promatrati.
Moram priznati da sam bio pomalo skeptičan oko toga kako će biti rukovati tako malim fotoaparatom i tako velikim objektivom. Nakon kratke prilagodbe nisam imao većih problema s tom kombinacijom. Ipak, mogu potvrditi kako nije najsretnije rješenje za neka duža fotkanja.
O Sigmi BF već sam pisao u ranijim tekstovima i moje mišljenje o tom fotoaparatu nije se promijenilo. Jednostavnost korištenja, dizajn i izgled fajlova oduševili su me prvi put, a tako je i danas.
Ljudi mu često zamjeraju nedostatak dobrog gripa i mogu shvatiti taj način razmišljanja. No, isto tako ne mogu reći da mi to predstavlja neki veliki problem prilikom korištenja. Nije idealna situacija, ali nije ni približno toliko tragično kako pojedinci tvrde. Koristio sam ga s manjim objektivom za street fotkanje i tada mi njegov dizajn nije predstavljao nikakav problem.
Ono što meni osobno nedostaje na fotoaparatu je viewfinder, koji bi mi dobro došao upravo u Lonjskom polju, dok sam iz daljine pokušavao „nišaniti” subjekt koji sam želio fotografirati.
Druga stvar je trajanje baterije. Naravno, uvijek se može kupiti dodatna baterija ili dopuniti fotoaparat pomoću powerbanka, no bilo bi bolje da je baterija većeg kapaciteta.
Objektiv Sigma 70-200mm f/2.8 DG DN OS Sports već sam imao prilike koristiti na Sony fotoaparatu i mogu samo reći kako se radi o ozbiljnom objektivu koji nimalo ne zaostaje za Sony GM verzijom. Oštrina, autofokus i interni zoom njegove su velike prednosti i jaki aduti. Upravo je takav raspon žarišnih duljina dobro došao u Lonjskom polju, gdje se životinje slobodno kreću i nije uvijek moguće doći dovoljno blizu za fotografiju kakvu želiš.
Teško mu mogu pronaći neku konkretnu zamjerku i svakako bih ga preporučio nekome kome je potreban taj raspon žarišnih duljina. Naravno, treba računati na njegove dimenzije i težinu, ali to je nešto na što se jednostavno mora pristati kod ovakvih objektiva.
Bio je ovo kratak izlet s idejom da fotkamo u vrijeme izlaska sunca i uhvatimo jutarnju maglicu. Upravo to smo i dobili pa smo nakon dva sata provedena u parku, zadovoljni viđenim i snimljenim, krenuli prema autu. Pospremili smo stvari i otišli na zasluženu jutarnju kavu u obližnju Kutinu.
Prilikom prvog posjeta Lonjskom polju proveli smo tamo gotovo pola dana i svakako je to lokacija koju bih preporučio svima koji žele kvalitetan izlet i boravak u prirodi.
Lonjsko polje vrijedi posjetiti u bilo koje doba godine jer svako godišnje doba donosi neku svoju atmosferu. Ipak, ako planirate izlet, izdvojio bih dva idealna razdoblja. Prvo je kasno proljeće, odnosno svibanj i lipanj. Tada je priroda u punom zelenilu, životinjski svijet je najaktivniji, a dani su dovoljno dugi da park možete istraživati potpuno bez žurbe. Drugo je rana jesen, tijekom rujna i listopada, kada priroda polako mijenja boje, jutra postaju hladnija, a maglica iznad polja stvara posebnu atmosferu. Upravo zbog takvih prizora odlučili smo se ponovno vratiti.
Iako je naš posjet Lonjskom polju ovaj put trajao samo par sati, donio nam je upravo ono što smo tražili – jutarnju maglicu, predivno svjetlo, prizore životinja u slobodnom kretanju i nekoliko fotografija kojima sam izuzetno zadovoljan. To je dokaz da za izvrstan izlet ponekad doista ne treba mnogo.
