Sigma 28-105mm f/2.8 ART

Testirajući Canon R5 II koristio sam objektiv RF 24–105mm f/4L IS USM. Svidio mi se raspon koji mi je taj objektiv nudio i razmišljao sam kako bih volio imati nešto slično za putovanja.

Nakon malo googlanja, kako bih vidio koje su mi opcije dostupne za Sony, objektiv Sigma 28–105mm f/2.8 ART pokazao se kao dobro rješenje. Objektiv je objavljen krajem rujna 2024. godine i moram priznati da je prošao ispod moga radara jer u to vrijeme nisam imao potrebu za tom vrstom zooma.

Kako sam imao u planu putovanje u Italiju, činilo mi se kao idealno vrijeme da isprobam ovaj objektiv. Tjedan dana prije puta kontaktirao sam Sigma Adriu kako bih provjerio imaju li objektiv dostupan za posudbu. Njihov odgovor bio je pozitivan i  posudili su mi ga na tjedan dana, na čemu im i ovim putem zahvaljujem.

Kvaliteta izrade i rukovanje

Kad su mi dostavili objektiv, prvi dojam bio je da se radi o težem objektivu u usporedbi s RF 24–105mm f/4. Na Sigmi je otvor blende veći, pa nije čudno da je malo teži, razlika u kilaži se zaista osjeti. Canon ima 700 g, a Sigma 990 g — što nije mala razlika.

Kvaliteta izrade je izvrsna, kao i kod svih novijih Sigma ART objektiva. Objektiv se odlikuje robusnom konstrukcijom, glatkim prstenovima za zumiranje i fokus, zaštitom od vremenskih uvjeta te korisnim kontrolama poput prstena blende s mogućnošću isključivanja klikova, AFL tipki i blokade zuma.

Zaključavanje zuma vrlo je korisno jer objektiv zna kliziti prilikom nošenja fotoaparata u ruci. Do sada nisam imao priliku koristiti objektiv kod kojeg zoom tako lako klizi tijekom nošenja, pa to ističem kao minus.

Balans i ergonomija

Koristio sam ga na Sony A7R V fotoaparatu i u početku sam pomislio da ga neće biti lako nositi sa sobom na izlete. Međutim, brzo sam se naviknuo i shvatio da je, unatoč masi od gotovo jednog kilograma, dobro uravnotežen za full-frame fotoaparate. Čak i pri maksimalnom zumu na 105 mm, objektivom se bez problema rukuje.

Kvaliteta slike i autofokus

Kao i inače, nisam provodio ekstremne testove fotografirajući zidove kako bih analizirao distorziju ili zumirao fotografije na 300 % i komentirao svaki piksel. Ima ljudi koji to rade odlično, pa im ne ulazim u posao. 🙂

Moji dojmovi uvijek se temelje na tome kako se određeni komad opreme ponaša u realnim uvjetima fotografiranja. Ono što sam primijetio jest da se radi o vrlo oštrom objektivu kroz cijeli raspon od 28 do 105 mm, s dobrim balansom detalja i kontrasta.

Zahvaljujući konstantnom otvoru blende od f/2.8, objektiv omogućuje lijepu dubinsku izolaciju i oku ugodan bokeh koji svi toliko vole.

Prilikom fotografiranja prema izvoru svjetla, otpornost objektiva na flare bila je izvrsna — kontrast se gotovo nije gubio, a kvaliteta slike ostala je visoka. Tonovi kože izgledali su prirodno, dok su ostale boje bile bogate i intenzivne.

Ipak, čak i bez detaljne analize u kontroliranim uvjetima, objektiv pokazuje izraženu distorziju i primjetno vinjetiranje, posebno na širokom kraju, zbog čega su korekcije u obradi nužne. Sve se to može ispraviti u postprodukciji, ali iznenadilo me koliko su distorzije vidljive.

Makro sposobnosti

Makro sposobnosti su dobre — minimalna udaljenost fokusiranja iznosi oko 40 cm. Svi koji me poznaju i prate moj rad znaju da volim zabilježiti detalje na lokacijama, bilo da je riječ o nečem ozbiljnijem ili samo šalici kave na stolu. U takvim situacijama upravo minimalna udaljenost fokusa postaje važna, a ovaj objektiv i taj dio odrađuje jako dobro.

Pouzdanost i komunikacija s tijelom

Primijetio sam jednu stvar koja mi se do sada nije dogodila ni s jednim Sigminim objektivom. Sličnu situaciju imao sam samo jednom ranije, prilikom testiranja Viltrox 135mm f/1.8 LAB objektiva. Riječ je o povremenom gubitku komunikacije između objektiva i fotoaparata.

Tijekom jednog dana, u nekoliko navrata, otvor blende bio je prikazan kao „nula“. Inače, kada god objektiv to dopušta, prsten blende držim zaključanim, a blendu mijenjam preko tijela fotoaparata — tako je bilo i ovaj put.

U kontekstu putovanja ili osobnog fotografiranja to nije previše stresna situacija, no u profesionalnom radu takav "bug" može biti problematičan. Jedini način da se greška otkloni bilo je skidanje i ponovno postavljanje objektiva na fotoaparat.

Važno je naglasiti da je vrlo lako moguće da se radi o problemu konkretnog primjerka koji sam dobio na posudbu. Nisam naišao na slična iskustva drugih korisnika, pa je za pretpostaviti da je riječ o izoliranom slučaju, no smatram bitnim to spomenuti u kontekstu cjelokupnog dojma.

Autofokus – klasična Sigma

Koristio sam već mnogo Sigminih objektiva i autofokus mi nikada nije bio problematičan — naprotiv, uvijek sam bio zadovoljan. Noviji ART objektivi gotovo da mogu stati rame uz rame sa Sony GM objektivima, pa je tako i ovaj 28–105mm odradio posao kao i inače — brzo i pouzdano.

Praćenje objekata, odnosno prepoznavanje oka prilikom fotografiranja ljudi i životinja, također radi odlično.

Zaključak

Sigma 28–105mm f/2.8 ART ispunila je moja očekivanja. Težina se osjeti, ali objektiv je dobro uravnotežen i praktičan za rad u realnim uvjetima, dok optički pruža oštru i kontrastnu sliku kroz cijeli raspon. 

Povremeni problem s komunikacijom vjerojatno je izolirani slučaj, a autofokus radi brzo i pouzdano, baš kako sam i očekivao od Sigme.

Manji minus je to što objektiv zna kliziti ako zoom nije zaključan, što treba imati na umu prilikom nošenja.

Sve u svemu, preporučio bih Sigma 28–105mm f/2.8 ART za travel fotografiju, ozbiljan rad s klijentima poput evenata i vjenčanja, kao i za sve koji žele imati jedan svestrani objektiv bez gomilanja opreme.