Budimpešta

Budimpešta je grad koji me nikada nije posebno zanimao. Nekako me nije privlačila – kad bih vidio slike ili neki video grada, pomislio bih: okej, ajde, imaju taj Parlament, izgleda lijepo, ali ne vrijedi mi ići tamo samo zbog jedne zgrade, koliko god ona bila impozantna.

Jednog dana otvorio sam video koji se vrtio na YouTubeu dok sam editirao slike, a tema je bila Budimpešta. Bacao bih oko onako usputno, između fotografija. Par scena grada koje sam tada vidio bilo je dovoljno da počnem razmišljati o Budimpešti kao lokaciji za sljedeće putovanje. Na kraju krajeva, nije daleko, pa sam si mislio: ako i neće biti neka sreća od puta, barem smo brzo doma.

Kako to inače biva kad nemaš velika očekivanja, odmah na početku mogu reći da me Budimpešta oduševila. Njezina povijest, arhitektura i gastronomska ponuda bili su razlog da je posjetimo čak dva puta u tri godine.

Grad ima toliko toga za ponuditi da bi optimalno vrijeme boravka bilo nekih pet do šest dana, kako bi se sve moglo u miru pogledati i doživjeti, bez osjećaja strke i pritiska.

Prva stanica bio je Budimski dvorac i Ribarska utvrda (Fisherman’s Bastion) – upravo su scene tih lokacija u onom videu bile razlog zbog kojih sam uopće počeo razmišljati o Budimpešti.

Dvorac i utvrda nalaze se u Budimu, zapadnom dijelu Budimpešte.  Budimski dvorac smješten je na južnom dijelu brda, dok se Ribarska utvrda nalazi na sjevernom dijelu.

Do dvorca se može doći pješice, autobusom ili uspinjačom koja povezuje Trg Clarka Ádáma s gornjim dijelom brda. Uspinjača se naplaćuje i nije uključena u redovni javni prijevoz. 

Ulaz u vanjski prostor Budimskog dvorca je besplatan, pa se mogu razgledati dvorišta i okolni prostori bez naplate. Za posjet muzejima unutar dvorca potrebno je kupiti ulaznicu.
Nakon toga slijedi odlazak do Ribarske utvrde (Fisherman's Bastion), gdje su donje terase dostupne besplatno, dok se ulaz na gornje vidikovce naplaćuje. 

Ono što ovu utvrdu čini posebnom jesu njezine kule, točnije njih sedam, koje simboliziraju sedam mađarskih poglavara zaslužnih za osnutak Mađarske 895. godine. S terasa bastiona pruža se impresivan panoramski pogled na Dunav i zgradu Parlamenta, zbog čega je ovo mjesto iznimno popularno za fotografiranje, kako među turistima, tako i među lokalnim stanovništvom.

S Budimskog brda pogled se pruža i na Széchenyijev lančani most, koji spaja Budim na zapadnoj i Peštu na istočnoj obali Dunava. Jedan je od devet mostova u Budimpešti, no iako povijesno izuzetno važan, mene se najviše dojmio Most slobode – ne toliko zbog svoje povijesti, koliko zbog vizualne atraktivnosti. Njegova zelena boja u kombinaciji sa žutim tramvajima koji voze preko njega čini ga odličnom kulisom za fotografiranje, posebno navečer kad se upale svjetla.

Uz Most slobode  moram spomenuti i Margaretin most, jedinstven po svom trokrakom dizajnu koji povezuje Budim, Peštu i Margaretin otok. Pješice smo prešli most, a s njega se pruža pogled na čuvenu zgradu Parlamenta – idealno mjesto za fotografije iz nešto drugačije perspektive.

Posebno iznenađenje bio mi je upravo Margaretin otok, dio Budimpešte za koji ranije nisam znao. Otok je prava zelena oaza – imaš osjećaj kao da je grad u trenu nestao. Iza sebe ostavljaš buku, promet i vrućinu asfalta, a ispred tebe su priroda, hladovina i mir. Ispod drveća nalaze se klupe, šetači i biciklisti; sve se nekako slaže u prirodan ritam.

Na otoku smo naišli i na veliku fontanu. Nisam očekivao ništa spektakularno – fontana kao fontana, mislio sam – no gledati kako se mlazovi vode sinkronizirano podižu i spuštaju u ritmu glazbe, dok sunce prolazi kroz kapljice, bilo je jako zanimljivo i opuštajuće. Oko fontane se okupilo mnoštvo ljudi; neki su fotografirali, neki samo promatrali, a cijela atmosfera djelovala je mirno i nenametljivo.

Otok se može obići biciklom, tandem-kočijama ili električnim golf-autićima. To smo i mi planirali, ali kako je plaćanje moguće isključivo gotovinom, a na to se nismo pripremili, odlučili smo se za šetnju i obišli manji dio otoka. Automobili su na otoku zabranjeni.

Povratkom s otoka vraćamo se na most i spuštamo na zapadnu šetnicu uz Dunav. Meni osobno draža strana, jer pogled puca na Parlament i mostove, što je zanimljivije i za promatranje i za fotografiranje. Šetnica je jasno podijeljena na dio za pješake i dio za bicikliste, pa nema međusobnog smetanja – za razliku od, primjerice, Zagreba.

Kad posjetiš novo mjesto, često ne primijetiš negativne strane, ali nakon dva posjeta Budimpešti mogu reći da je grad čist i uredan. Ljudi su različiti – ne bih rekao da su posebno ljubazni, ali možda sam jednostavno naletio na krive. Veliki plus je javni gradski prijevoz: autobus, tramvaj i metro funkcioniraju na istoj karti, koja vrijedi za jednu vožnju u jednom smjeru. Stanice metroa su, baš kao i grad, čiste i uredne, a vozila dolaze na vrijeme. Može se reći da se radi o pouzdanom sustavu javnog prijevoza – nešto na što bi se i Zagreb mogao ugledati.

Ne mogu pisati o Budimpešti, a da ne spomenem mađarsku gastronomiju. Mađari su poznati po svojim paprikašima, začinjenoj hrani i langošima. Posjetili smo jednu čardu gdje smo probali tradicionalne specijalitete, a uz hranu smo dobili i glazbeni program – bend koji svira cigansku narodnu glazbu uz plesače. Iskustvo je bilo zanimljivo, ali što se hrane tiče, bolje opcije pronašli smo u centru grada, gdje smo pojeli jedan od najboljih gulaša koje sam ikad probao.

Ako želite kušati autentična mađarska jela, kupiti začine poput crvene paprike ili ponijeti kući suvenire, Centralna tržnica je savršeno mjesto. Jedna je od najvećih zatvorenih tržnica u Budimpešti, izgrađena između 1894. i 1897. godine. Ovdje možete pronaći svježe voće i povrće, ribu, meso, začine, suhomesnate proizvode i mliječne delicije. Na prvom katu nalaze se štandovi s odjećom i suvenirima, kao i restorani gdje se mogu kušati tradicionalna jela. Kako se ovdje miješaju turisti i lokalci, često zna biti gužva, ali je i odlična lokacija za fotografiranje zbog svoje arhitekture i živosti.

Nakon tržnice, nezaobilazne stanice svakog posjeta Budimpešti, red je posjetiti i zgradu Mađarskog parlamenta. Gledajući ga s druge strane Dunava, teško je shvatiti o kolikoj se građevini zapravo radi. Parlament je jedan od najvažnijih simbola grada i sjedište Nacionalne skupštine Mađarske. Smješten je na Trgu Lajoša Kossutha, uz obalu Dunava na strani Pešte. Uz rijeku se nalazi široka šetnica s biciklističkom stazom, dok je sam trg znatno živahniji, s mnogo ljudi, turistima, kafićima, restoranima i tramvajskom zonom, što stvara osjećaj užurbanosti.

Noćni život grada također je zanimljiv, barem ono malo što smo mi iskusili. Kao netko tko voli pomalo apokaliptični đir, izdvojio bih židovsku četvrt i poznate “ruin barove”. Smješteni su u starim, napuštenim zgradama koje su dobile novi život i postale dio lokalne večernje scene. Posebno je zanimljivo što se možeš kretati prostorom s pićem u ruci i mijenjati ambijent unutar iste zgrade. To je i idealno mjesto za promatranje ljudi – raznih stilova, karaktera i priča. Odlična kulisa i za fotografiranje.

Za kraj bih spomenuo termalne kupelji po kojima je Budimpešta poznata. Mi ih nismo stigli iskusiti jer nismo imali dovoljno vremena, no na povratku prema Zagrebu stali smo u Hévízu, malom mađarskom gradiću s poznatim termalnim jezerom – jednim od najvećih termalnih jezera na svijetu.

Budimpešta je, kao što se vidi iz ovog teksta, od grada koji mi uopće nije bio na radaru postala destinacija kojoj se već sada želimo vratiti. Grad koji nudi zaista puno – i novih doživljaja, i onih poznatih kojima se uvijek vrijedi ponovno vratiti.