U svijetu u kojem većina fotoaparata izgleda gotovo identično, a proizvođači se natječu u broju megapiksela, brzini autofokusa i općenito sve dužim popisima tehničkih specifikacija, Sigma uporno radi nešto po svome. I upravo je to ono što me kod njih privlači. Ne pokušavaju napraviti fotoaparat koji će odgovarati svima. Ne slijede uvijek provjerene formule niti se previše zamaraju time kako bi jedan fotoaparat trebao izgledati. Umjesto toga, eksperimentiraju s dizajnom, ergonomijom i samim načinom na koji koristimo kameru.
Naravno, ne smatram da je to smjer kojim bi trebali krenuti svi proizvođači. Sigma radi prilično nišne fotoaparate i jasno je da takav pristup neće odgovarati svakome. Neka njihova rješenja možda nisu najpraktičnija, ali u moru fotoaparata koji sve više nalikuju jedni drugima, osvježavajuće je vidjeti proizvođača koji je spreman riskirati i ponuditi nešto drugačije.
Zahvaljujući suradnji sa Sigma Adria, dobio sam priliku isprobati novu Sigmu FP2. Nakon što sam u više navrata koristio Sigmu BF, koja je na mene ostavila vrlo pozitivan dojam, posebno me zanimalo što donosi FP2 i koliko se razlikuje u svakodnevnom korištenju.
Iako sam s njom proveo relativno kratko vrijeme, bilo je dovoljno da steknem prve dojmove i stvorim vlastito mišljenje.
Više od samih specifikacija zanimalo me kakav je osjećaj fotografirati njome, koliko mi odgovara njezin nekonvencionalan dizajn i funkcionira li taj drugačiji pristup u praksi.
FP2 je dobar primjer Sigmine filozofije. Minimalistički, gotovo industrijski dizajn, kompaktno tijelo i mogućnost prilagodbe različitim načinima korištenja čine je prilično neobičnom kamerom. Na prvi pogled više podsjeća na mali metalni blok nego na klasični fotoaparat.
U nastavku zato ne slijedi klasična tehnička recenzija, nego moj osobni osvrt na kratko druženje sa Sigmom FP2.
Dizajn i osjećaj u rukama
Dizajn mi se odmah svidio. Jednostavno volim neobične kamere i nekonvencionalan izgled. Čak i ako je ergonomija zbog toga nešto lošija, uvijek mi je zanimljivo vidjeti i isprobati nešto drugačije.
Što se tiče kvalitete izrade, tu stvarno nemam nekih zamjerki. Kao i kod Sigme BF, odmah se dobiva dojam da se radi o premium uređaju. Sve djeluje čvrsto, kvalitetno i jako dobro posloženo, a korišteni materijali ostavljaju dojam skupoće. Doduše, s obzirom na to da se radi o fotoaparatu koji košta više od 2.000 eura, takvo nešto je i za očekivati.
No, nije sve baš idealno. Sigma FP2 nema gotovo nikakav grip. Radi se o kockastom fotoaparatu s malim osloncem za palac koji pruža barem nekakvo hvatište. U usporedbi sa Sigmom BF, rekao bih da FP2 ima čak i lošiji grip, ponajviše zato što je riječ o nešto debljem i širem fotoaparatu. Sve to još više dolazi do izražaja kada na njega stavite bilo što osim malog pancake objektiva.
Fotoaparat sam testirao s dva objektiva, Sigmom 50mm F2 DG DN Contemporary i Sigmom 20-60mm F2.8-4 DG Contemporary. Dakle, ne radi se o nekim velikim i teškim objektivima, nego o relativno kompaktnim i laganim modelima, a već sam se s njima mučio pronaći način kako pošteno primiti fotoaparat.
Srećom, Sigma ima rješenje u obliku malog dodatnog gripa koji se doslovno zašarafi na fotoaparat i potpuno mijenja priču. S tim dodatkom FP2 puno bolje leži u ruci i s oba navedena objektiva nisam imao nikakvih problema s držanjem fotoaparata.
Modularnost – dobra ideja uz poneki kompromis
I upravo tu dolazimo do još jedne zanimljive karakteristike Sigme FP2, a to je modularnost. Sigma je očito zamislila FP2 kao fotoaparat koji korisnik može prilagoditi vlastitim potrebama, pa se osim spomenutog gripa na njega mogu montirati i razni drugi dodaci, poput elektroničkog tražila ili dodatne opreme za snimanje videa.
Uz fotoaparat sam na test dobio i dodatno elektroničko tražilo EVF-21, koje je samo po sebi dosta zanimljivo rješenje. Za razliku od većine fotoaparata kod kojih se tražilo nalazi na vrhu ili je ugrađeno u tijelo, Sigma ga je odlučila smjestiti sa strane. Neobično? Definitivno. Ali od Sigme smo na takve stvari već pomalo i navikli.
Samo tražilo ima rezoluciju od 5,76 milijuna točaka, što je više nego pristojno, ali njegov dizajn i način montiranja otvaraju neka pitanja. Prije svega, riječ je o prilično velikom dodatku za ovako kompaktan fotoaparat. Jednom kada ga montirate, FP2 više ne izgleda toliko minimalistički, a cijela kombinacija postaje nešto nezgrapnija, posebno kada je treba spremiti u torbu.
Zanimljivo je i da je Sigma oblik tog tražila prilagodila tako da USB priključak na fotoaparatu ostane dostupan. S druge strane, zbog načina montiranja nije moguće istovremeno koristiti tražilo i dodatni hot shoe adapter. Dakle, modularnost pruža određenu slobodu, ali očito dolazi i s nekim ograničenjima.
Ideja mi se zapravo sviđa. Umjesto da svi dobijemo isti fotoaparat, svatko ga može složiti prema vlastitim željama i načinu korištenja. Međutim, postoji i druga strana priče. Neki dodaci koji su kod većine drugih fotoaparata već ugrađeni ovdje se moraju zasebno kupiti, što dodatno povećava ionako ne baš malu cijenu. Osim toga, dodavanjem opreme FP2 polako gubi onu kompaktnost i jednostavnost koja ga na prvi pogled čini toliko zanimljivim.
S druge strane, ne treba svima sve. Nekome će odgovarati potpuno minimalistička FP2, dok će netko drugi poželjeti grip ili tražilo. I upravo je ta mogućnost izbora ono što mi se sviđa kod cijele ideje, čak i ako njezina izvedba nije uvijek najpraktičnija.
Objektivi koje sam koristio
Sigma 20-60mm F2.8-4 DG Contemporary mi se pokazala kao odličan objektiv za travel i street fotografiju. Raspon od 20 do 60 mm pruža dosta fleksibilnosti, objektiv je lagan, a u kombinaciji sa Sigmom FP2 autofokus je radio brzo i precizno, bez ikakvih problema.
Jedino što bih volio vidjeti je drugačiji način izvlačenja objektiva, sličan onome na Sonyju 24-50mm F2.8 G. Bilo bi mi draže da je objektiv najkompaktniji na 60 mm, a da se izvlači prilikom zumiranja prema širim žarišnim duljinama. Nije to neki veliki nedostatak, ali mislim da bi takvo rješenje bilo praktičnije, posebno na ovako kompaktnom fotoaparatu.
Sigma 50mm F2 DG DN Contemporary dolazi iz iste serije kao i Sigma 65mm F2 koju i sam koristim na Leici, pa su mi dizajn i kvaliteta izrade već dobro poznati. Metalno kućište i korišteni materijali ostavljaju dojam puno skupljeg objektiva, a cijela konstrukcija djeluje vrlo kvalitetno.
Sa svojih 350 grama objektiv je relativno lagan i dobro se uklapa uz kompaktnu Sigmu FP2. Autofokus je brz i precizan, a kvaliteta fotografija odlična. Sve u svemu, radi se o jako dobrom objektivu kojem nemam što posebno zamjeriti.
Senzor, stabilizacija i kvaliteta fotografija
Sigma FP2 dolazi s 24 MP full-frame senzorom, što je po meni sasvim dovoljno za praktički sve fotografske potrebe. Zanimljivo je da se radi o djelomično složenom, odnosno partially-stacked senzoru, koji omogućuje brže očitavanje podataka. To je posebno bitno jer FP2 nema mehanički zatvarač, nego koristi isključivo elektronički. Zahvaljujući bržem senzoru, problemi poput rolling shutter efekta, odnosno izobličenja objekata u pokretu, manje su izraženi.
Ono što mi se ipak ne sviđa jest izostanak stabilizacije senzora, odnosno IBIS-a. Kod fotoaparata koji košta više od 2.000 eura očekivao bih da je Sigma pronašla način kako ga ugraditi. Nije da se bez stabilizacije ne može fotografirati, ali svakako dobro dođe, posebno u slabijim svjetlosnim uvjetima.
Što se tiče kvalitete fotografija, tu stvarno nemam nekih zamjerki. FP2 daje odlične rezultate, s puno detalja i vrlo dobrom kvalitetom slike. Doduše, danas je teško pronaći moderan full-frame fotoaparat koji ne može napraviti odličnu fotografiju, pa ni Sigma tu nije iznimka.
Autofokus i praćenje subjekata
Autofokus je jedna od stvari koje su me ugodno iznenadile kod Sigme FP2. Već je Sigma BF, koju sam imao priliku koristiti nekoliko puta, ostavila dobar dojam po tom pitanju, ali kod FP2 se ipak osjeti određeni napredak, posebno kada je riječ o brzini i trackingu, odnosno praćenju subjekata.
Prepoznavanje lica i očiju radi odlično, fokus je brz i precizan, a posebno mi se svidjelo koliko dobro kamera prati subjekte u pokretu.
Zahvaljujući bržem senzoru, FP2 može snimati i do 20 fotografija u sekundi.
Sve u svemu, autofokus je jedna od jačih strana ove kamere i drago mi je vidjeti da Sigma nastavlja razvijati već jako dobar sustav.
Boje i fotografiranje sa Sigmom FP2
Jedna od zanimljivijih stvari kod Sigminih fotoaparata su profili boja, a FP2 tu nije iznimka. Na raspolaganju je nekoliko zanimljivih profila, poput RICH, TEAL ORANGE, SUNSET RED i WARM GLOW, koji fotografijama mogu dati dosta drugačiji izgled.
Posebno mi se sviđa što se svaki od tih profila može dodatno prilagoditi. Moguće je podešavati kontrast, svijetle i tamne dijelove fotografije, kao i intenzitet samog efekta.
Osobno ih ne koristim previše jer volim fotografirati u RAW formatu i kasnije sam obrađivati svoje fotografije. Zato nemam ni neki omiljeni profil. Međutim, mislim da je to super stvar za sve koji ne žele trošiti vrijeme na naknadnu obradu. Jednostavno odaberete profil koji vam se sviđa, malo ga prilagodite vlastitom ukusu i već iz fotoaparata dobijete gotove fotografije koje možete odmah koristiti ili podijeliti.
Baterija i memorija
Iako Sigma BF i Sigma FP2 nisu izravni konkurenti, teško mi je ne uspoređivati ih, pogotovo nakon što sam ranije imao priliku isprobati BF. Jedna od stvari u kojoj mi je FP2 ostavio posebno dobar dojam jest trajanje baterije.
Autonomija je za ovako kompaktan fotoaparat vrlo dobra i tijekom fotografiranja nisam imao osjećaj da moram stalno razmišljati o preostalom kapacitetu baterije. Nakon otprilike tri sata fotografiranja po gradu, baterija je i dalje bila na oko 50 % kapaciteta. Za usporedbu, Sigma BF bi nakon otprilike jednakog vremena korištenja već pokazivala da je baterija prazna.
Naravno, potrošnja baterije ovisi o načinu korištenja, ali razlika je dovoljno velika da je teško ne primijetiti. FP2 mi je po tom pitanju ostavio znatno bolji dojam i pružio puno više bezbrižnosti tijekom fotografiranja.
Još jedna stvar koja mi se sviđa kod Sigme FP2 je način na koji je riješena pohrana fotografija. Fotoaparat dolazi sa 70 GB interne memorije, što je već samo po sebi sasvim pristojna količina prostora, ali uz to podržava i SDXC memorijske kartice s UHS-II sučeljem.
Takvo rješenje pruža dosta fleksibilnosti. Interna memorija može dobro poslužiti kada nemate karticu pri ruci, a mogućnost korištenja memorijskih kartica znači da ne morate previše razmišljati o slobodnom prostoru. Osim toga, putem USB-C priključka moguće je spojiti i vanjski SSD, što će posebno dobro doći onima koji fotoaparat planiraju koristiti za snimanje videa.
Zaključak
Sigma FP2 definitivno nije fotoaparat za svakoga, ali mislim da upravo u tome i je njezina čar. Sigma očito ne pokušava napraviti fotoaparat koji će zadovoljiti baš sve, nego ide nekim svojim putem, što mi se osobno jako sviđa.
FP2 ima svojih nedostataka. Ergonomija nije idealna, nedostaje stabilizacija senzora, a dodatna oprema može poprilično povećati ionako visoku cijenu.
S druge strane, kvaliteta izrade je odlična, autofokus radi jako dobro, a cijeli koncept fotoaparata mi je jednostavno zanimljiv. U usporedbi sa Sigmom BF, FP2 mi djeluje kao nešto ozbiljniji i svestraniji fotoaparat, iako mi je BF možda ipak malo draži kada je riječ o samom dizajnu.
Bih li FP2 koristio za neki plaćeni posao? Vjerojatno ne. Za takve stvari ipak bih radije posegnuo za nečim praktičnijim. Ali za fotografiranje sebi za gušt? Apsolutno. To je jedan od onih fotoaparata koje bih rado uzeo sa sobom u šetnju, na putovanje ili jednostavno kada mi se fotografira.
I upravo zato bih u budućnosti definitivno razmislio o kupnji Sigme FP2. Ne zato što je savršena, nego zato što je drugačija i što me jednostavno tjera da je uzmem u ruke i fotografiram.
