Često uhvatim samog sebe kako, kad razmišljam o tome da izađem van fotkati, počnem seruckati i nepovoljno vrijeme uzimati kao izgovor da ostanem doma. Kao, uvjeti nisu idealni, svjetlo je flat, kiša će i tako dalje.
Inače, kad sam na nepoznatim, novim lokacijama, nemam problema s vremenom i mogu biti vani čak i da sjekire padaju. Taj izgovor uglavnom se javlja kad sam doma u Zagrebu, gdje su mi lokacije već dobro poznate. Iako uvijek razmišljam kako samo treba izaći van i da će se neka zanimljiva situacija već pojaviti, samo treba biti dovoljno dugo vani.
Često se tako borim sam sa sobom jer realno, mogao bih fotkati svaki dan, no čim je lokacija u startu poznata, odmah se počnu javljati izlike.
Volim tamnu atmosferu i taj neki prljavi izgled fotografija koji je zapravo najbolje dobiti kad je vrijeme meh. Sivo nebo, flat boje, magla i kiša.
Jednu kišnu subotu odlučio sam se malo boriti sam sa sobom, zanemariti izgovore i otići u grad fotkati po kiši.
Plan je bio krenuti još za dnevnog svjetla i ostati i nakon što padne mrak, u nadi da ću uspjeti uhvatiti i pokoji noćni kadar s odsjajima svjetala na mokrom asfaltu.
Uzeo sam fotoaparat i kišobran te krenuo u grad. Obišao sam već toliko puta prežvakane lokacije po centru, od Glavnog kolodvora do Trga bana Jelačića, ali ipak sam uspio dobiti malo drugačije fotke od onih koje inače objavljujem. Upravo je kiša dala tim poznatim lokacijama neki drugačiji izgled, a kako je dan odmicao, nije posustajala, već je prema večeri još i pojačala.
Unatoč kišobranu, fotić i ja smo ipak pokisnuli, no mislim da je vrijedilo. Ako ništa drugo, barem zbog izlaska iz zone komfora. :)
