Otkriće pored autoputa – jednodnevni bijeg u Lonjsko polje

Postoje mjesta koja nas smire već pri prvom koraku – nema gradskih gužvi, nema buke, samo priroda koja tiho diše svojim ritmom. Lonjsko polje je jedno od takvih mjesta. Odluka da vikend provedemo tamo pala je spontano, a pokazala se kao pun pogodak.

Lonjsko polje, jedno od najpoznatijih zaštićenih područja u Hrvatskoj, nudi autentičan doživljaj netaknute prirode, uz bogatu floru i faunu.

Krenuli smo prema ulazu Repušnica, jednom od nekoliko službenih ulaza u ovaj park prirode.

Odluku o Repušnici donijeli smo neinformirano jer nikada prije nismo bili u Lonjskom polju niti znamo nekoga tko ga je posjetio. Praktički smo odluku donijeli "bacanjem novčića".

Cijena ulaznice je simbolična – 5 eura za odrasle. Ulaz sa psima je dozvoljen, ali obavezno moraju biti na povodcu te morate voditi brigu o čistoći i o sigurnosti svih posjetitelja. Nije dozvoljeno uvođenje kućnih ljubimaca na plovila niti na turistički vlakić, osim ako se radi o psima vodičima.

U infocentru nas je dočekala mogućnost najma bicikala i električnih vozila – malih “golf autića” koji omogućuju razgledavnje parka bez žurbe. Za najam električnog vozila trebate vozačku dozvolu, ali osjećaj vožnje kroz polje dok oko vas lepršaju bijele čaplje, a krave i konji spokojno pasu, vrijedi svakog centa. Osnovni (obvezni) najam vozila pokriva 2 sata – ukoliko se zadržite dulje od ta 2 sata, po povratku u infocentar naplaćuje se dodatnih 20 eura po satu. Jedino što je važno u slučaju najma vozila jest imati na umu da se vozilo može isprazniti dok ste usred polja, blizu ničega, stoga nije preporučljivo zadržati se kao mi. Nama se vozilo srećom nije ispraznilo, već smo se nakon 3,5 sata vožnje uspješno i sigurno vratili u naš infocentar u Repušnici.

Odmah na početku vožnje prošli smo kraj drvenog vidikovca, a posebno nas se dojmio vidikovac blizu ulaza Osekovo – tamo se okupljaju izletnici i ribiči, a pogled s njega puca na rijeku Lonju.

Uz put smo vidjeli mnogo konja i krava kako slobodno pasu ili odmaraju u hladovini ispod stabala. Neopisiv je osjećaj kada se s običnog šljunčanog puta, na kojemu nema žive duše osim tebe, popneš na nešto što sliči nasipu i odjednom ugledaš krdo konja i krava na polju dokle pogled seže. Dobar dio od ona 3,5 sata otpao je na promatranje ovih prizora. Dosta smo fotkali, međutim shvatili smo da fotografije ne mogu vjerno dočarati ovaj prizor, jednostavno ga treba doživjeti.

Prašina se dizala iza nas dok smo žurili natrag do ulaza Repušnica.

Na povratku smo odlučili kupiti nekoliko suvenira. U ponudi su bili magneti, šilterice, lepeze, termosice, keramičke šalice – sve s motivima ovog posebnog kraja. Nismo mogli odoljeti. Cijene nisu pretjerano visoke, npr. jedna manja termosica košta oko 5-6 eura.

Kako smo nakon vožnje bili nevjerojatno prašnjavi, i mi i naši ruksaci, osvježili smo se i presvukli u toaletu kod infocentra. Preporuka je ponijeti vodu, ali i rezervnu odjeću i obuću jer ćete sigurno biti prašnjavi nakon obilaska.

Dan smo završili u restoranu August u Popovači, uz vinograde i predivni pogled na okolicu. Nakon cijelog dana u prirodi, okruženi zelenilom i cvrkutom ptica, bilo je logično okrijepiti se domaćim specijalitetima. Uz lokalno vino Škrlet, uživali smo u raci s mlincima i mariniranom pujceku. Račun za dva glavna jela, dvije Cole, dvije salate i čašu vina iznosio je oko 53 eura.

Čarobno Lonjsko polje nudi upravo ono što često zaboravimo da nam je potrebno – prirodu, svjež zrak i tišinu.